Glumica Marijana Mikulić ima veliki razlog za zadovoljstvo. Njezina autorska predstava „MARE #zenamajkaglumica” osvojila je Specijalnu nagradu žirija za najbolji autorski projekt koji liječi, a lijepu vijest podijelila je sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama.
Ovo nije prvi put da je predstava izazvala pažnju publike i struke. Marijana je otkrila koliko joj znači novo priznanje, posebno zato što se radi o projektu koji je nastao iz njezinih osobnih iskustava i tema koje su bliske mnogim ljudima.
Uz fotografije povezane s predstavom, glumica se posebno zahvalila suprugu koji joj je tijekom godine pune obaveza pružao podršku i pomagao da sve njezine poslovne aktivnosti budu moguće.
View this post on Instagram
„Drugi festival na kojem gostujem s ‘MARE’ i opet nagrada. Pazi ovo: Specijalna nagrada žirija za najbolji autorski projekt – koji liječi. I na prvoj slici glavna zvijezda moje predstave. Hvala mužu na logističkoj podršci u ovoj godini punoj mojih projekata i odsustva, što fizičkog što mentalnog. Nadam se da su i tebi moji projekti ljekoviti”, napisala je Marijana.
Objava je brzo privukla brojne reakcije, a pratitelji su joj uputili čestitke i poruke podrške. Mnogi su prepoznali posebnu vrijednost predstave koja govori o svakodnevnoj borbi jedne žene koja pokušava pronaći ravnotežu između različitih životnih uloga.
U središtu „MARE” nalazi se priča o majci, supruzi, kćeri, prijateljici i glumici koja pokušava uskladiti sve ono što se od nje očekuje, ali pritom ne izgubiti vlastiti identitet.
Marijana na pozornici koristi dijelove vlastitog života, iskustva iz braka, roditeljstva i profesionalnog svijeta. Ipak, kako sama ističe, priča vrlo brzo prestaje biti samo njezina jer se mnogi mogu pronaći u situacijama koje prikazuje.

„Na pozornici iznosim priču koja polazi od mog života, ali ona vrlo brzo prestaje biti samo moja. Brak, djeca, posao, roditeljstvo, osjećaj da smo se u svim obavezama negdje izgubili i stalni pokušaj da budemo dobri svima oko sebe iskustva su s kojima živi mnogo ljudi”, rekla je glumica.
Dodala je kako joj je važno da predstava ne bude samo prikaz problema, nego prostor u kojem se publika može nasmijati, prepoznati i možda pronaći malo olakšanja.
„Nisam željela da publika samo promatra moje probleme, nego da u njima prepozna dio vlastitog života, nasmije se, možda pusti i koju suzu te iz dvorane izađe barem malo rasterećenija”, zaključila je Marijana.