Ovog ljeta Frano Mašković preuzima jednu od najzahtjevnijih uloga hrvatske književnosti. Na Dubrovačkim ljetnim igrama utjelovit će Skupa, legendarnog Držićeva starca opsjednutog blagom, no priznaje da privatno s tim likom ima vrlo malo zajedničkog. Dapače, kaže kako ga ljudi puno prije povezuju s hedonizmom nego sa škrtosti.
Prva dramska premijera ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara donosi publici novu izvedbu Držićeva klasika „Skup“, u režiji Paola Magellija. Naslovnu ulogu tumači 48-godišnji Dubrovčanin, kojemu nastup pred domaćom publikom predstavlja i veliko zadovoljstvo i ozbiljnu odgovornost.
Govoreći o pripremi za jednu od najpoznatijih uloga hrvatske književnosti, Mašković ističe da svaku novu predstavu započinje od početka, bez prečaca i gotovih rješenja.
„Držić je napisao niz veličanstvenih djela, a uz ‘Dunda Maroja’, ‘Skup’ je njegov najpoznatiji tekst. Ulogi sam pristupio kao i svakoj drugoj. Krenuo sam od rečenice do rečenice, pokušavajući razumjeti što tog čovjeka pokreće i što je njegova srž. Svaka nova predstava znači novi početak“, kaže glumac.
Lik kojega igra obilježen je škrtosti, nepovjerenjem i gotovo bolesnom vezanošću uz novac. Ipak, Mašković smatra da se takvi osjećaji, u manjoj ili većoj mjeri, kriju u svakome od nas.
„Svaki čovjek nosi u sebi cijeli raspon emocija, od najboljih do onih najgorih. Pitanje je samo koje osobine razvijamo kroz život. Svi u sebi imamo i škrtost, i paranoju, i neku vrstu opsjednutosti, bilo da je riječ o novcu, hrani ili nečemu drugome. Moj je zadatak bio pronaći te nijanse kako bi Skup bio stvaran čovjek, a ne samo karikatura“, objašnjava.
Naglašava da kao glumac nema potrebu opravdavati lik kojeg tumači, nego ga razumjeti i publici prenijeti njegove emocije, mane i unutarnje sukobe.
Iako je Držić ovu komediju napisao prije nekoliko stoljeća, Mašković vjeruje da je njezina poruka danas možda čak i snažnija nego u vrijeme kada je nastala.
„Dovoljno je pogledati oko sebe. U vremenu kada mafija uz potporu ministra kupuje medicinska pomagala za djecu, jasno je koliko je Skup i danas aktualan. Novac je postao važniji od čovjeka. Empatija i ljudskost sve se češće guraju u drugi plan, a to je ono što ovaj tekst čini toliko suvremenim“, smatra.
Za razliku od lika kojeg igra, priznaje da prema novcu ima potpuno drukčiji odnos. Kaže da ga životni užici vesele više od gomilanja bogatstva.
„Nisam praznovjeran, ali po horoskopu sam dvostruki Bik i hedonizam je jedna od osobina koja me obilježava. Volim posljednje novce potrošiti na dobru hranu, piće ili putovanja. Ljudi oko mene najbolje bi odgovorili na to pitanje, ali mislim da mi škrtost baš nitko ne bi pripisao“, iskreno govori.
Ovogodišnja predstava igra se na poljani Ruđera Boškovića, prostoru koji zbog svoje povijesti i arhitekture nosi posebnu atmosferu. Mašković priznaje da takva pozornica od glumaca traži dodatnu energiju.
„To je predivan i monumentalan prostor. Okružen je crkvom sv. Ignacija, gimnazijom i poznatim skalinama od Jezuita. Toliko je povijesti upisano u taj trg da ga glumci moraju ispuniti vlastitim glasom i energijom. Zahtjevnije je, ali i neizmjerno lijepo“, kaže.
Posebnu emociju nosi i činjenica da naslovnu ulogu igra upravo u rodnom Dubrovniku, pred publikom koja taj tekst poznaje gotovo napamet.
„Kaže se da nitko nije prorok u svom gradu. U publici će sjediti moja obitelj, prijatelji, učiteljice iz škole, tete iz vrtića i ljudi koji me poznaju otkad sam bio dijete. Naravno da zbog toga osjećam veliku odgovornost, ali jednako tako i veliko zadovoljstvo. Dubrovnik ne smije imati lošeg Držića i svi se trudimo dati svoj maksimum“, poručuje.
Dubrovačke ljetne igre, dodaje, dio su njegova života otkad zna za sebe i imale su važnu ulogu u tome što je danas glumac.
„Igre su doslovno upisane u moj DNK. Odrastao sam uz njih i uz Kazalište Marina Držića. To su mjesta koja su me oblikovala kao dijete i polako me usmjerila prema glumi. Nastupati na najvećem hrvatskom kazališnom festivalu, i to u ulozi Skupa, za mene je velika čast“, ističe.
Iako su mu trenutačno sve misli usmjerene na premijeru, već razmišlja i o predahu koji slijedi nakon završetka najintenzivnijeg dijela festivalskih obveza.
„Nakon premijere napokon će doći vrijeme za odmor. More je najbolji lijek. Veselim se danima provedenima u skrovitim uvalama, kupanju, dobroj hrani, knjigama i, naravno, vremenu koje ću provesti sa svojom obitelji“, zaključio je glumac.
