Pred Filipom Vidovićem ljeto je koje će teško zaboraviti. Dok će većina slobodne dane provoditi uz more i bez obaveza, 35-godišnji glumac u Dubrovniku preuzima jedan od najvećih izazova dosadašnje karijere. Na Dubrovačkim ljetnim igrama 27. srpnja premijerno će zaigrati Richarda III., jednog od najmračnijih i najzahtjevnijih likova Williama Shakespearea.
Njegov povratak na dubrovačku pozornicu ima i snažnu obiteljsku dimenziju. Na Lovrijencu su svojedobno igrali i njegovi roditelji, pokojni glumac Ivica Vidović te glumica Gordana Gadžić. Filip tako nastavlja tradiciju koja je duboko upisana u njegovu obitelj, ali istodobno želi ostaviti vlastiti trag.
Richard III. privukao ga je upravo svojom složenošću. Ne zanima ga tek površna slika nemilosrdnog vladara, nego ono što se krije iza njegove opsesije moći.
„On je čovjek gole ambicije, iznimne inteligencije i nevjerojatne sposobnosti manipulacije. Zanimljivo mi je istraživati što stoji iza njegove potrebe za moći i koliko daleko čovjek može otići kada izgubi svaku granicu. Traži da ga pokušate razumjeti, a ne samo osuditi. Mislim da je upravo zato taj tekst i danas tako suvremen“, objasnio je glumac.
Kako probe odmiču, sve više uočava i dijelove tog lika koji postoje u svakom čovjeku. Upravo mu kazalište daje priliku da bez stvarnih posljedica istraži emocije i nagone koji se u svakodnevnom životu uglavnom skrivaju.
„Kako proces traje te što više uranjam u tekst i sadržaj, sve više osvještavam neke poveznice s njim. Na sceni, za razliku od stvarnog života, postoji prostor u kojem možeš potpuno istražiti i izraziti sve one tamne, potisnute emocije i impulse koje ljudi često nose u sebi i od njih bježe. Svi ih imamo, ali gluma ti daje priliku da ih sigurno proživiš i izraziš u njihovoj punoj snazi, bez stvarnih posljedica“, rekao je.
Iako je Shakespeare dramu napisao prije više od 400 godina, Filip smatra da se obrasci kojima se ljudi služe kako bi osvojili i zadržali vlast nisu bitno promijenili. Ulogu nije gradio prema nekom određenom današnjem političaru ili moćniku, no suvremeni svijet svakako mu je pomogao da bolje shvati Richardove postupke.
„Shakespeare je napisao tekst prije više od četiri stoljeća, ali mehanizmi osvajanja vlasti, manipulacije informacijama i stvaranja privida nisu se bitno promijenili. Sigurno živimo u vremenu koje nam pomaže bolje razumjeti Richarda. Ne polazim od konkretnih osoba, ali činjenica je da se mehanizmi moći nisu previše promijenili. Ljudi se mijenjaju, obrasci puno manje“, istaknuo je.
Rad na tako mračnom liku za njega ipak ne znači da privatno tone u teška raspoloženja. Naprotiv, scenu doživljava kao mjesto na kojem iz sebe može izbaciti ono što bi inače ostalo potisnuto.
„Pa ne bih baš rekao da me uvlači u mračna stanja uma, više mi osvještava ona koja već imam i daje mi poticaj da ih oslobađam na sceni. Na taj način scena je ta koja zapravo može i očistiti od raznih misli i stanja“, objasnio je.
Filipu ovo nije prvi susret s Dubrovačkim ljetnim igrama. Još 2011. godine nastupio je u predstavi „Kralj Edip“, kada je bio član kora. Na to razdoblje danas gleda s dozom nostalgije, ali i nevjerice jer je od tada prošlo punih 15 godina.
„Hahaha, to je bilo prije 15 godina. Čudno mi to zvuči. Iskreno, prvo čega se sjetim je neka neopterećenost i naivnost. Sve mi je bilo novo, svemu sam vjerovao i svako iskustvo mi je bilo veliko. Puno smo se smijali, družili i baš uživali u cijelom procesu. Nismo bili opterećeni ničim, nego smo jednostavno bili sretni što smo dio jednog takvog festivala i što imamo priliku raditi ono što studiramo“, prisjetio se.
Ovoga puta odgovornost je neusporedivo veća jer na scenu izlazi kao nositelj predstave. Ipak, trema ga, kaže, ne prati. Osjetio ju je samo tijekom studiranja na Akademiji, dok je u profesionalnim projektima gotovo nikada nema.
„Da, tada sam bio dio kora, a sada prvi put dolazim s jednom ovakvom ulogom i to je, naravno, velika razlika. Zanimljivo je da tremu zapravo nemam. Imao sam je jedino na Akademiji, ali izvan Akademije, u profesionalnim projektima, nikad je nisam osjetio. Nekad se i sam pitam zašto je to tako, ali stvarno ne znam“, priznao je.
Umjesto nervoze, prije izvedbe osjeća snažnu odgovornost prema cijeloj ekipi i priči koju zajedno donose publici.
„Uzbuđenje uvijek postoji, pogotovo neposredno prije predstave, ali rekao bih da je kod mene ipak više prisutan osjećaj odgovornosti. Odgovornosti prema sebi, prema licu koje igram, prema predstavi, prema redatelju i prema svemu što tim tekstom pokušavamo napraviti i kakvu priču želimo pružiti gledateljima. To mi je puno jači osjećaj od same treme pa me to i najviše prati prije izlaska na scenu“, dodao je.
Dubrovnika iz ranog djetinjstva gotovo se i ne sjeća. Zna da je ondje boravio s roditeljima kada je imao godinu ili dvije, no jasnih uspomena nema. Profesionalno se sada vraća drugi put, u koprodukciji koja povezuje glumačke ansamble zagrebačkog i varaždinskog HNK-a te Dubrovačkih ljetnih igara.
„Znam da sam kao dijete proveo neko kraće vrijeme u Dubrovniku, ali više od toga se stvarno ne sjećam. Imao sam, ako se ne varam, godinu ili dvije. Ovo je, nakon ‘Kralja Edipa’, drugi put da se profesionalno vraćam u Dubrovnik i zahvalan sam što sam dobio priliku opet stati na tu scenu. Siguran sam da će biti uzbudljivo i jako se veselim ovoj koprodukciji jer spaja ansamble HNK Zagreba, HNK Varaždina i pozornice Dubrovačkih ljetnih igara“, rekao je.
Činjenica da su na istome mjestu nastupali njegovi roditelji kod njega budi posebne emocije, premda naglašava da se nakon izlaska pred publiku obiteljska simbolika mora ostaviti po strani.
„Naravno. To nosi određenu emociju i svijest da se nastavlja jedan umjetnički kontinuitet. Ali svaka generacija mora pronaći vlastiti put i ispričati svoju priču pa kada izađete na scenu, sve se vrlo brzo svede na predstavu i posao koji morate odraditi najbolje što možete“, objasnio je.
U gledalištu će na premijeri imati dvije posebno važne osobe. Bodrit će ga majka Gordana i djevojka Larissa, dok sestra zbog poslovnih obaveza neće moći doći na prvu izvedbu.
„Iz gledališta će me bodriti i djevojka i mama. To su, uključujući i moju sestru, tri najvažnije žene u mom životu. Seka, nažalost, zbog posla neće moći biti na premijeri, ali doći će na neku drugu izvedbu. Djevojka će provesti sa mnom neko vrijeme u Gradu. Dok ću ja raditi, ona će uživati u svemu što Dubrovnik može pružiti“, otkrio je.
Filip se s Larissom prvi put javno fotografirao na ovogodišnjem Story Hall of Fameu. Taj trenutak, kaže, nije bio unaprijed dogovoren ni posebno osmišljen. Jednostavno je na nekoliko sekundi zaboravio da se ispred njega nalazi profesionalni fotograf.
„Iskreno, mislim da je tu više bilo moje zaboravljanje nego neka velika odluka. Hahaha… Inače, želim čuvati svoj privatni život i ne iznositi baš često takve stvari u javnost. Ali u tom trenutku, kad smo izlazili sa Story Hall of Famea, potpuno sam zaboravio da ispred mene nije neki prijatelj s mobitelom, nego fotograf koji radi svoj posao“, ispričao je.
Tek poslije postalo mu je jasno da će fotografija završiti u javnosti.
„Jednostavno sam se okrenuo prema njoj i tako smo se fotkali, a tek sam kasnije shvatio: ‘Aha, dobro, ovo će ipak završiti negdje.’ Tako da nije bilo nekog velikog plana ni najave, nego se dogodilo potpuno spontano“, dodao je.
Njihova veza također je počela bez velikih najava. Upoznali su se nakon jedne kazališne predstave, a odnos se zatim razvijao prirodno.
„Upoznali smo se nakon jedne predstave u kazalištu i nekako se sve dalje nastavilo prirodno i jednostavno. Najbolje stvari se uvijek dogode bez nekog velikog plana“, rekao je.
Iako detalje njihove veze želi zadržati za sebe, otkrio je koje su ga Larissine osobine najviše privukle.
„Osvojila me svojom unutarnjom čistoćom, neiskvarenošću i slatkom naivnošću. Teško mi je to objasniti. Takvi su ljudi rijetkost i nema ih puno. Meni je toplo oko srca kad znam da imam nekog takvog pokraj sebe“, priznao je.
Na pitanje čime je on osvojio nju odgovorio je uz smijeh.
„I ja se pitam. Hahaha. Šalu na stranu, mislim da je to ipak pitanje za nju.“
Njegova majka nedavno je priznala kako sve češće pogledava prema kolicima mladih majki, no Filip ne želi tako važne životne odluke donositi pod pritiskom tuđih želja.
„To su lijepe stvari, ali mislim da ih nema smisla planirati prema tuđim očekivanjima. Kad za nešto dođe pravi trenutak, dođe“, jasno je poručio.
S majkom trenutačno dijeli pozornicu u predstavi „Pustolovine kreativnih knjigovođa“, u kojoj glume majku i sina. Privatna bliskost na probama im daje dodatno povjerenje, ali Filip naglašava da tijekom rada prije svega funkcioniraju kao kolege.
„Na probi smo prije svega kolege. Naravno da postoji dodatno povjerenje, ali kada počne rad, sve se svodi na predstavu. Profesionalizam je tu najvažniji, iako naravno postoji dodatna emocija koju takav odnos nosi“, rekao je.
Prije početka zajedničkog projekta osjećao je i određenu bojazan zbog ranijeg iskustva u kojem je rad na predstavi narušio njegova prijateljstva. S majkom se, srećom, takvo što nije dogodilo.
„Na početku me, zbog jednog prijašnjeg iskustva rada na predstavi s bliskim prijateljima, bilo strah jer su se tijekom rada na predstavi ti odnosi prekinuli, ali s mamom sam brzo shvatio da je sve u najboljem redu. Teklo je nekako glatko. Jako je lijepo, ugodno i osvježavajuće raditi predstavu i stajati na sceni s majkom“, priznao je.
Jednu od izvedbi neočekivano je obilježila i njihova psićka Lola, koja je uspjela otvoriti vrata garderobe i završiti među glumcima.
„Nekidan nam se na sceni slučajno pridružila i Lola, naš mali slatki pas. Otvorila je nekako vrata garderobe i došla na scenu“, ispričao je.
Još prije gotovo deset godina Filip je rekao kako će zauvijek ostati „mali od Ivice“. Danas smatra da se taj dio njegova identiteta nikada neće promijeniti, bez obzira na to što mlađa publika nije imala priliku gledati njegova oca u kazalištu.
„To da sam ‘mali od Ivice’ uvijek će biti tako. To je moj otac. Nije bitno to što ga mlađe generacije nisu doživjele na kazališnim daskama. Iako jesam ‘mali od Ivice’, bitno mi je da gradim neki svoj kazališni, filmski i životni put“, naglasio je.
Odmora će ovoga ljeta imati vrlo malo. Glumačka sezona tijekom toplijih mjeseci često postaje još intenzivnija zbog turneja i festivala, no predstojeće razdoblje bit će mu radno zahtjevnije nego ikada prije.
„U glumačkom svijetu je ljeto često razdoblje intenzivnijeg rada jer kreću ljetne turneje pa sam na neki način navikao da ga ne provodim kao drugi ljudi. Ovo će mi ljeto, doduše, biti najzaposlenije do sada pa moram biti iskren i priznati da, koliko god uživam u svom poslu, jedva čekam i malo se odmoriti“, rekao je.
Njegova idealna ljetna svakodnevica nema veze s rasporedima, probama i jurnjavom. Najradije bi ugasio mobitel, prestao gledati na sat i proveo miran dan uz more.
„Idealan ljetni dan za mene bi bio dan bez obaveza, pun opuštanja, bez gledanja na sat i mobitel. To bi uključivalo more, izležavanje na plaži, čitanje neke knjige, dobru hranu i provođenje vremena sa svojom djevojkom“, otkrio je.
Istodobno se još uvijek bori i s renoviranjem stana, koje se pretvorilo u dugotrajan i iscrpljujući proces. Radovi nisu završeni, a nakon prvotnih zahvata pojavili su se brojni dodatni problemi.
„Volio bih reći da je sve gotovo i na svome mjestu, ali saga adaptacije stana, nažalost, traje već dugo. Teško je naći dobre majstore. Nažalost, ima i dosta naknadnih popravaka pa i kompletno nove adaptacije kupaonice, oštećenih parketa, nedovršenih i loše izvedenih radova na zidovima itd.“, ispričao je.
Sada se samo nada da će do jeseni napokon zatvoriti to poglavlje i mirno uživati u uređenom domu.
„Samo se nadam da će sve barem najesen biti gotovo da napokon završi to poglavlje“, zaključio je.
