U domu Sandre Bagarić ovih se dana slavilo s posebnim razlogom. Njezin suprug Darko Domitrović proslavio je rođendan, a poznata operna umjetnica tim mu je povodom javno posvetila dirljivu objavu koja nije prošla nezapaženo.
Uz fotografiju nasmijanog slavljenika Sandra je podijelila kratku, ali iskrenu poruku punu ljubavi.
“Sretan rođendan mom maslačku da si mi uvijek ovako sretan i nasmijan. Živio”, napisala je.
Njihova objava još je jednom podsjetila koliko je njihov odnos čvrst i koliko su tijekom godina ostali posvećeni jedno drugome. Sandra i Darko zajedno su već pune 33 godine, dok su u lipnju obilježili i 29 godina braka.
Iza njih su brojne životne etape, profesionalni uspjesi, odgoj dvojice sinova te bezbroj zajedničkih nastupa i uspomena. Unatoč godinama koje su prošle, o svom odnosu i danas govore s jednakom nježnošću kao na samom početku.
“U brak smo ušli iz goleme obostrane ljubavi, povremeni potresi nas nisu uspjeli poljuljati, dapače, možda su nas još više zbližili. Odlučili smo ulagati i rasti zajedno, pratiti se i pokušati ići istim smjerom, biti podrška u životu jedno drugome. Imamo uspomene i povijest, ponosni smo na naše zajedništvo, imamo još puno planova koje bismo voljeli ostvariti, uživamo u sličnim, ako ne već i u istim stvarima, nasmijavamo jedno drugo i smijemo se zajedno i još ispisujemo našu ‘Sonatu od sna’.
Operetni sam tip, pjevam o ljubavi, vjerujem u ljubav, u svemu tražim ljubav, zaljubljena sam u ljubav, volim režirati naše male bjegove u nepoznato, što ćemo napraviti i za ovu 29., odnosno 33. godišnjicu”, ispričala je Sandra.
Njihova zajednička priča započela je još 1992. godine, kada je Sandra iz rodne Bosne i Hercegovine stigla u Hrvatsku. Od tada su zajedno izgradili obitelj i danas su ponosni roditelji dvojice sinova, Marka koji ima 25 godina i Lovre koji ima 21 godinu.
Sandra je jednom prilikom govorila i o teškom razdoblju koje je obilježilo njezinu mladost te o izazovima s kojima se njezina obitelj suočavala tijekom ratnih godina.
“U kolovozu moja cijela obitelj dolazi u Zagreb. Ne volim govoriti o tom ratnom razdoblju, preko noći sam odrasla, nisam si mogla dopustiti puno traženja i neodgovornih postupaka mladosti. Roditelji su otišli u Njemačku da bi mogli školovati sestru i mene, sigurnost obiteljskog života bila je poljuljana, gubitak krova nad glavom, neizvjesnost i strah naglo su ušli u naše živote. Trebalo je skupiti puno snage za taj razrušeni mozaik. Našla sam utjehu u umjetnosti, bijegu u glazbu i riječi gdje se slave humanost, dobrota, ljubav, zajedništvo i vjera u bolje sutra”, prisjetila se.
