Nakon gotovo dva desetljeća traženja, Sandi Cenov napokon je pronašao mjesto na opatijskoj rivijeri koje može nazvati svojim. Glazbenik i njegova supruga Ilina prošlog su ljeta kupili stan od pedesetak četvornih metara, a prostor koji je tada izgledao potpuno nedovršeno danas je njihovo obiteljsko utočište uz more.
Za Sandija povratak na Kvarner nije bio tek kupnja još jedne nekretnine. Iako već godinama živi i radi u Zagrebu, upravo je taj kraj za njega ostao povezan s djetinjstvom, obitelji i osjećajem pripadnosti.
„Bili smo u potrazi za nečim na moru jer se ne volim osjećati kao stranac u vlastitoj zemlji koju volim najviše na svijetu. Tražili smo posvuda, ali srce vuče korijenima. Tu sam rođen i jedino sam tu htio imati svoje mjesto“, ispričao je Sandi.
Potraga nije bila ni kratka ni jednostavna. Nekretnine na tom području već su dugo vrlo skupe, a glazbenik nije želio pristati na prostor u kojem se ne može zamisliti sa svojom obitelji. Kada je prvi put ušao u zapušteno potkrovlje, međutim, odmah je prepoznao njegov potencijal.
„Stan smo kupili prošlog ljeta ovdje na Kvarneru i čim sam prvi put ušao u taj derutni prostor, vidio sam što može biti. To je stan u potkrovlju koje je bilo potpuno rohbau“, rekao je.
Sreća mu se osmjehnula i kada je riječ o izvođačima. Njegov bubnjar ujedno je keramičar koji ima vlastitu ekipu, pa su ozbiljni radovi krenuli početkom ove godine.
„Imao sam sreću što mi je bubnjar iz benda keramičar koji ima svoju ekipu i s radovima smo počeli početkom ove godine, u siječnju. Jedni su majstori ulazili, drugi izlazili i konačno smo 1. lipnja sve završili, taman na početku ljeta koje sada provodimo ovdje“, objasnio je glazbenik.
Iza završnog rezultata kriju se mjeseci dogovaranja, čekanja i preciznog planiranja. Sandi naglašava da renovacija nije proces u koji se može ući preko noći, osobito kada se želi kvalitetna izvedba i pouzdana ekipa.
„Mislim da sve treba pametno planirati. Počeli smo planirati još prošlog ljeta i tada smo već rezervirali majstore koji, naravno, nisu odmah bili slobodni. Ljudi možda žive u zabludi i misle da su svi majstori na raspolaganju čim ih nazovu i ako im se jave u petak, da već u ponedjeljak počinju radovi. Nema toga kod nas. Čekao sam gotovo šest mjeseci, ali radovi su počeli točno kada smo se dogovorili“, kaže 58-godišnjak.
On i Ilina nisu željeli dobiti prostor koji izgleda kao da je preuzet iz kataloga. Od početka su imali jasnu ideju kako stan treba funkcionirati, ali i kakav osjećaj treba stvarati čim se u njega uđe.
„Idejno smo supruga i ja sve osmislili, ali samu izvedbu prepustili smo stručnjacima jer smo htjeli da bude napravljeno kako treba. Prihvatili smo neke prijateljske sugestije arhitekta, ali većinu svega smo supruga i ja osmislili“, otkrio je.
Podjela zadataka među njima dogodila se sasvim prirodno. Sandi se više posvetio tehničkoj strani projekta, dok je Ilina birala detalje koji prostoru daju toplinu i karakter.
„Ja sam se bavio grubim stvarima, a supruga onim finijima. Raspored prostorija zapravo je već postojao, ali odlučio sam gdje će biti struja, sanitarije, kuhinja… A što se tiče završnog uređenja poput namještaja i sličnih stvari, to je većinom birala Ilina“, opisao je.
Ipak, nijedna važna odluka nije donesena bez zajedničkog dogovora. Upravo ih je višemjesečno uređivanje, kako kaže, dodatno zbližilo.
„Sve smo dogovarali zajedno i to nas je tijekom posljednjih mjeseci dodatno povezalo. Od samog početka pa do finalizacije svaki centimetar prostora smo planirali i napravili da ne bude generički, nego da svaki detalj ima neki naš osobni pečat. I ispalo je baš tako, zbog čega smo iznimno ponosni i sretni“, rekao je Sandi.
Najveći izazov, ali i najvažniji zahvat, bio je vezan uz dnevni boravak. U postojećem prostoru pogled na more gotovo se nije mogao doživjeti, a upravo je on Sandiju bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je poželio stan na toj lokaciji.
„Najvažnije nam je bilo dobiti pogled koji je u stanu dotad zapravo bio skriven. Zato smo ugradili Veluxovu krovnu kućicu i kasnije sam saznao kako su u Hrvatskoj vrlo rijetke i kod nas ih ima samo četiri ili pet“, ispričao je.
Riječ je o posebnoj prozorskoj kupoli koja se ugrađuje na krov, no konstrukcija njihova potkrovlja nije odgovarala standardnim uvjetima za takav zahvat.
„To je prozorska kupola koja se montira na krov, a jedini je problem bio nagib. Kod nas na Kvarneru kosina krova je manja nego što je predviđeno za takve kupole“, objasnio je.
Razlika u nagibu krova povezana je s klimom. U područjima u kojima snijeg redovito pada krovovi su strmiji, dok u Primorju za to nema potrebe.
„U Skandinaviji, Gorskom kotaru, čak i Zagrebu, odnosno svim krajevima gdje pada snijeg minimalni nagib krova je oko 35 stupnjeva, dok je u Primorju oko 22 stupnja jer ovdje nema snijega pa krov ne treba biti toliko strm“, rekao je.
Zbog toga su majstori morali prilagoditi cijelo rješenje i dodatno podignuti konstrukciju. Sandi priznaje da je upravo taj dio bio najkompliciraniji u cijeloj renovaciji.
„Zbog toga smo morali malo podignuti cijelu konstrukciju i to je možda bio najzahtjevniji dio cijelog projekta. Ali uspjeli smo to fantastično napraviti i sada imamo prekrasan pogled na more. Stvarno je poseban“, dodao je.
Kada se prozori otvore, dnevni boravak gotovo prestaje djelovati kao zatvoren prostor. More postaje dio interijera, a cijeli stan dobiva dojam velike terase smještene iznad Kvarnera. Upravo je zato taj dio doma Sandiju najdraži.
Njemu i Ilini, koja je odvjetnica, nije bilo važno samo da stan izgleda atraktivno. Željeli su da u njemu svaki član obitelji ima svoje mjesto, uključujući njihovu djecu Mikulu i Zaru.
„Ovo su ljeto uglavnom po Dalmaciji, kod prijatelja, na putovanjima, koncertima, ali ovdje imaju svoju sobu. A i mi imamo svoju spavaću sobu“, rekao je.
Sandi nikada nije izgubio vezu s Opatijom, iako se njegov život odavno preselio u Zagreb. Stan u kojem je rođen, u kojem je živjela njegova nona i gdje je provodio ljeta više nije u obiteljskom vlasništvu, a upravo ga je to dodatno poticalo da pronađe novi dom u istom kraju.
„Rođeni sam Opatijac, a spletom okolnosti je taj stan gdje sam se rodio, gdje je živjela moja nona i gdje sam bio svakog ljeta prodan. Zato sam dvadesetak godina tražio nešto na ovom području“, priznao je.
Ilina se tijekom godina znala našaliti kako bi im potraga vjerojatno bila puno lakša da je njezin suprug rođen u nekom jeftinijem kraju.
„Supruga mi je puno puta rekla da bismo već odavno imali neko imanje da sam se rodio negdje na kontinentu. Nekretnine su u ovom području skupe pa smo dugo tražili i na kraju smo pronašli ovaj stan“, kaže.
Uz stan je dobio i veliku garažu, što mu je bilo posebno važno zbog vozila i motora.
„Ovdje imam i veliku garažu za svoja vozila i motore pa se sve poklopilo“, dodao je.
Prostora za vlastiti glazbeni studio nije bilo, ali glazba mu ni na Kvarneru neće nedostajati. Njegov kum i najbolji prijatelj, koji je također skladatelj, kupio je stan u prizemlju iste zgrade.
„Imam sreću što je moj kum i najbolji prijatelj, također skladatelj, kupio stan u prizemlju iste zgrade. On ima vrt i to je naša oaza“, otkrio je Sandi.
Kada se njih dvojica okupe, prostor se lako pretvori u mjesto za sviranje i stvaranje novih ideja. Glazbenik se nada da susjedi zbog toga neće imati previše razloga za prigovor, osobito nakon strpljenja koje su pokazali tijekom radova.
„Nadam se da susjedi nemaju ništa protiv kada sviramo, pogotovo što prema svima osjećam beskrajnu zahvalnost jer su tijekom svih radova bili iznimno susretljivi i ljubazni“, rekao je kroz smijeh.
Život na moru za njega znači i izlazak iz zagrebačkog ritma u kojem se posao gotovo nikada ne gasi. Iako je umjetnik, Sandi sebe istodobno doživljava i kao privatnika koji neprestano razmišlja o obavezama.
„Koliko god bio umjetnik, ja sam i privatnik koji 24 sata razmišlja o poslu. Kako promovirati novu pjesmu, gdje organizirati koncert, kako složiti repertoar i sve to iziskuje puno vremena“, kaže.
Zagreb, priznaje, često stvara osjećaj da se uvijek mora nešto raditi, planirati ili sustizati.
„U Zagrebu ako čovjek ništa ne radi, osjeća se manje vrijedno u odnosu na sve koji stalno nekamo jure pa moraš raditi od jutra do mraka da bi se osjećao dobro. Ovdje nema tog osjećaja“, objasnio je.
Na Kvarneru mu je dovoljno pogledati more, otići na kupanje i usporiti. Pjesme nastaju i ondje, ali bez pritiska koji osjeća u glavnom gradu.
„Ovdje sam na odmoru, gledam more, kupam se i to je to. Naravno da nastaju i nove pjesme, ali sve je puno opuštenije“, kaže glazbenik koji je nedavno predstavio pjesmu „Lijepa žena“.
Novi dom utjecao je i na vizualni identitet pjesme. Kada je redatelju rekao da boravi na Kvarneru, odluka o lokaciji spota nametnula se gotovo sama.
„Kada sam se čuo s redateljem rekao je: ‘Fenomenalno je što si na Kvarneru, u Opatiji ćemo snimiti spot.’ I tu smo ga napravili, a s nama je bio i naš istaknuti glazbenik Elvis Stanić koji gostuje u pjesmi na harmonici“, opisao je.
Ljeto će mu, uz odmor, biti ispunjeno i nastupima. Prvog kolovoza nastupa u Omišu, 15. kolovoza čeka ga Brač, dok je 22. kolovoza u Drveniku.
Zagreb će i dalje ostati poslovna baza obitelji Cenov. Sandijevi glazbeni angažmani i Ilinin odvjetnički posao vezani su uz glavni grad, pa će nastaviti živjeti između Zagreba i Opatije.
„Moj posao, kao i posao supruge koja je odvjetnica vezani su uz Zagreb pa smo i dalje na relaciji Zagreb – Opatija. Ali kako čovjek stari, sve više cijeni odmor i želi biti uz more“, rekao je.
Smatra da ljudi rođeni uz obalu, a koji žive u Zagrebu, dobro razumiju koliko znači povremeno ponovno vidjeti more i vratiti se energiji koju ono pruža.
„Mislim da je ljudima koji su rođeni na moru, a žive u Zagrebu potpuno jasno koliko znači barem jednom mjesečno doći do mora. Prošetati uz njega, vidjeti ga, dobiti tu energiju i onda se vratiti poslu“, kaže.
To je radio i prije kupnje stana, no sada će razlog za dolazak biti još snažniji.
„To sam radio i prije nego što smo imali ovaj stan, a sada ću još češće“, najavio je.
Nakon iskustva koje je prošao tijekom renovacije, svima koji se spremaju na sličan pothvat savjetuje da ne očekuju brza rješenja.
„Prvo je da se naoružaju strpljenjem. To je osnovno jer se ništa ne može napraviti preko noći, za sve treba vremena“, poručio je.
Jednako važnim smatra izbor izvođača. Pouzdani majstori često se dugo čekaju i njihova cijena može biti viša, ali takav izbor, tvrdi, na kraju štedi i živce i novac.
„I da nađu majstore koji se čine odgovorni, jer ako nisu, to je put prema jednoj vrsti pakla. Odgovorni majstori su jako traženi, možda i skuplji, ali mislim da se to u konačnici isplati“, zaključio je Sandi Cenov.
