Na današnji dan prije točno osam godina, 29. srpnja 2018., preminuo je Oliver Dragojević, jedan od najvoljenijih i najvažnijih hrvatskih pjevača. Glazbenik kojeg su obožavatelji od milja zvali stari morski vuk izgubio je bitku s rakom pluća u 71. godini, u splitskoj bolnici.
Iza Olivera su ostale pjesme koje se i danas slušaju, koncerti koji se pamte i priče koje najbolje otkrivaju kakav je bio kada bi se ugasila velika svjetla pozornice. Jedna od njih dogodila se u Mariboru, u vrijeme kada na njegov nastup nije došla prepuna dvorana, nego samo pet osoba.

Danas, kada je gotovo nemoguće zamisliti Oliverov koncert bez tisuća ljudi koji uglas pjevaju svaki stih, taj prizor zvuči gotovo nestvarno. Ipak, pred njim i Kemalom Montenom, još jednom glazbenom legendom koje više nema, tada je sjedilo tek petero posjetitelja.
Oliver se godinama poslije prisjetio te neobične večeri u razgovoru za bosanskohercegovačku televiziju BH1. Kada je shvatio koliko je ljudi stiglo na koncert, odmah se obratio Kemalu.
‘Vidio sam da je u publici pet ljudi i rekao to Kemi. On je rekao da nije nikad bio u toj situaciji i da ne zna što će. Odlučio sam da uzmemo gitare i spustimo se među njih’, ispričao je Oliver.
Nisu otkazali nastup, nisu se okrenuli i otišli niti su se ponašali kao da petero ljudi nije vrijedno njihove pažnje. Umjesto toga, Oliver i Kemal uzeli su gitare, napustili pozornicu i sjeli među publiku.
Tih pet ljudi dobilo je koncert kakav se nije mogao kupiti ni najskupljom ulaznicom. Dvojica pjevača svakoga su osobno pitala koju pjesmu želi čuti, a potom su im jednu po jednu ispunjavali glazbene želje.
Velika dvorana te je večeri postala gotovo privatni dnevni boravak. Nije bilo distance između izvođača i publike, velikog spektakla ni pompe, samo dvije gitare, pjesme i pet osoba koje su svjedočile trenutku o kojem se priča desetljećima poslije.
Kada su otpjevali sve što su posjetitelji poželjeli, Oliver i Kemal pozdravili su se s njima. No tu nisu stali.
Na kraju su im vratili i novac koji su dali za ulaznice. Tako su ljudi koji su stigli na gotovo prazan koncert otišli kući s potpunim povratom novca, ali i uspomenom koju vjerojatno nikada nisu zaboravili.
Ta priča nije postala posebna zbog broja prodanih karata, nego zbog načina na koji su se dvojica velikana ponijela kada nije bilo mase koja bi im pljeskala. Upravo su tada, pred samo petero ljudi, pokazali poštovanje prema publici i ljubav prema glazbi zbog kojih su s razlogom ostali upamćeni kao istinske legende.