Stara žena dolazila je na ovu tržnicu gotovo svakodnevno već nekoliko godina. Nakon što joj je muž umro, a djeca se preselila u različite gradove, nije joj preostalo ništa drugo nego da osigura vlastitu egzistenciju.
Prodavala je povrće iz vlastitog vrta. Sve što je bilo na njezinoj gajbi sama je uzgojila. Sijala je, zalijevala, njegovala, trošila svoj posljednji novac na sjeme i gnojivo. Već je imala više od sedamdeset godina, leđa su je boljela, ruke su joj drhtale, ali je ipak svako jutro rano stajala na tržnici.
Ljudi iz okolice već su je dugo poznavali. Neki su je samo pozdravljali, drugi su namjerno kupovali kod nje, čak i ako je bilo malo skuplje. Ne iz sažaljenja, nego iz poštovanja prema njezinu radu.
Toga dana na tržnici se pojavio muškarac u skupom odijelu. Čiste cipele, skupocjeni sat, samouvjeren hod. Odmah se izdvajao od običnih ljudi. Prišao je staroj ženi, pogledao povrće i s podrugljivim osmijehom upitao za cijenu.
Kad je žena mirno izrekla iznos, njegovo se lice odjednom promijenilo.
— Toliko novca za ove smrdljive rajčice? Misliš li to ozbiljno?
— Zašto smrdljive, moj mladiću, svježe su. Sama sam ih uzgojila, — odgovorila je tiho.
— Za taj novac kupit ću cijelu tonu toga, — prosiktao je.
Te riječi kao da su nešto u njemu eksplodirale.
— Kako se usuđuješ nazivati me unukom? Ja nikako ne mogu biti unuk nekome poput tebe! Pogledaj se, — vikao je i privukao pažnju okupljenih. — Zar stvarno misliš da nekome treba tvoje jadno povrće?
Postajao je sve bijesniji, udario je nogom u gajbu, prevrnuo je i snažno odgurnuo staru ženu. Izgubila je ravnotežu i pala sa stolca ravno na tlo.
Muškarac je bijesno gazio povrće, drobio rajčice i krastavce svojim cipelama, kao da želi uništiti ne samo robu nego i samu ženu.
Stara žena je počela plakati i drhtavim glasom rekla:
— To je moj posljednji novac… Od čega ću sada živjeti?
Ljudi oko nje su se ukočili. Neki su skrenuli pogled, nitko se nije usudio intervenirati. I upravo u tom trenutku dogodilo se nešto neočekivano. Nastavak u prvom komentaru
— Što to radiš? Ona je u dobi tvoje majke. Zar više nemaš ni trunku savjesti?
Pomogao je staroj ženi da ustane, pažljivo je ponovno posjeo i mirno rekao:
— Bako, nemojte plakati. Ja ću vam sve kupiti. Zaista sve, do posljednjeg komada.
Ljudi oko njih zadržali su dah. Stara žena ga je gledala i nije mogla vjerovati vlastitim očima. Samo je šapnula:
— Bog vas je poslao… Hvala.
Muškarac je odmah pozvao policiju. Kad su službenici stigli, odveli su muškarca u odijelu u postaju. Ispostavilo se da je već više puta bio uključen u skandale i da je bio pod nadzorom. Ovaj put prijetila mu je stvarna zatvorska kazna i visoka novčana kazna.
A staroj ženi pomogli su prikupiti preostali novac. Ljudi su joj prilazili, podržavali je i pokazali joj da nije sama.
