Jedna usputna rečenica bila je dovoljna da Mario Mandarić, njegova supruga Matea Krištić Mandarić i njihova dvogodišnja kći Mia krenu na jedno od najuzbudljivijih obiteljskih putovanja. Bez višemjesečnih priprema i strogo razrađenog rasporeda, poznati hrvatski chef odlučio je karte za Japan kupiti gotovo odmah.
Dok mnogi roditelji prije prvog prekooceanskog leta s malim djetetom rade detaljne planove i unaprijed pokušavaju predvidjeti svaku moguću komplikaciju, Mario i Matea odabrali su potpuno drukčiji pristup. Odluka je pala spontano, a samo mjesec dana poslije već su bili na putu prema destinaciji koja ih je dugo privlačila.
„Japan nam je oduvijek bio privlačan, ali ovo putovanje uopće nismo dugo planirali. Matea je jedno poslijepodne samo rekla da bismo jednom mogli otići u Japan, a ja sam već sljedećeg dana kupio avionske karte. Mjesec dana kasnije sjedili smo u avionu. Dio rute dogovarali smo tek nakon što smo stigli“, ispričao je 34-godišnji chef.
Upravo je izostanak pritiska, tvrdi Mario, pretvorio putovanje u jedno od najljepših iskustava njihove male obitelji. Nisu pokušavali svaki dan ispuniti do posljednje minute, niti su si zadali obvezu da moraju obići baš sve što se nalazi u turističkim vodičima.
Putovanje s dvogodišnjakinjom prošlo je mnogo mirnije nego što su očekivali, a Mario se našalio da iza toga ipak stoji jedan važan trik.
„Tajna je u business klasi. Ali ozbiljno, sve je prošlo stvarno odlično. U avionu smo imali krevet pa je Mia gotovo cijeli let spavala, a i Matea i ja uspjeli smo se odmoriti. Prvi dan ostavili smo za prilagodbu, no već sljedećeg dana svi smo uhvatili ritam“, rekao je.
Mandarići se nisu opterećivali satnicama, unaprijed rezerviranim aktivnostima i popisima koje pod svaku cijenu treba ispuniti. Smatraju da im je upravo ta opuštenost pomogla da ne dožive putovanje kao iscrpljujući roditeljski pothvat.
„Nismo si stvarali velike planove oko toga kamo moramo ići, u koje vrijeme i kako će sve izgledati. Mislim da je baš to bilo presudno. Zbog toga nismo osjećali umor i nervozu, nego smo se mogli stvarno prepustiti putovanju“, objasnio je Dalmatinac.
Obitelj je tijekom boravka upoznala različita lica Japana. Posjetili su golemi Tokio, zatim Kawaguchiko smješten podno planine Fuji, tradicionalni Kyoto te Osaku, grad koji je na njih ostavio posebno snažan dojam.
Nisu jurili od jedne znamenitosti do druge, nego su zemlju otkrivali tempom koji je odgovarao i njima i malenoj Miji. Upravo bi tu rutu, kaže Mario, preporučio svima koji prvi put odlaze u Japan.
„Vratit ćemo se, u to nema sumnje. Za prvi dolazak Tokio, Kawaguchiko, Kyoto i Osaka čine odličnu početnu kombinaciju. Nama je od svih gradova ipak najviše sjela Osaka“, priznao je.
Kako su putovali s kćeri, na popisu se našao i Disneyland. Očekivali su čaroban obiteljski dan, a na kraju su ondje dobili i malu roditeljsku lekciju. Shvatili su da neke atrakcije ipak imaju više smisla kada dijete malo odraste.
Mia zbog dobi nije mogla isprobati velik broj sadržaja, a budući da su Mario i Matea bili sami s njom, ni oni nisu mogli otići na sve vožnje koje su željeli doživjeti.
„Disneyland nam je zapravo pokazao da bi za neke stvari bilo pametnije pričekati još nekoliko godina. Mia je premala za dosta atrakcija, a kako nitko drugi nije bio s nama, ni Matea ni ja nismo mogli isprobati sve što nas je zanimalo“, rekao je.
Ipak, cijeli ih je kompleks zadivio svojim razmjerima, organizacijom i izgledom. Jedino im je bilo žao što njihova djevojčica još nije mogla potpuno razumjeti gdje se nalazi i zašto je sve oko nje toliko posebno.
„Bili smo impresionirani koliko je sve veliko, uređeno i precizno organizirano. Ali u isto vrijeme bilo nam je pomalo žao jer Mia još nije mogla doživjeti Disneyland onako kako će ga vjerojatno doživjeti kada bude nekoliko godina starija“, dodao je Mario.
Dok je za Miju Japan bio svijet novih boja, zvukova i prizora, Mario ga je neizbježno promatrao i očima chefa. Kao jedan od najpoznatijih hrvatskih kuhara mlađe generacije, godinama je želio upoznati zemlju koja ima gotovo mitski status među gastronomskim profesionalcima.
Iskustvo je stjecao u istaknutim restoranima u Hrvatskoj i inozemstvu, a nekoć je bio glavni chef zagrebačkog Noela, restorana koji je nosio Michelinovu zvjezdicu. Godine 2021. uvršten je i na europsku Forbesovu listu 30 Under 30 u kategoriji hrane i pića.
Već nakon nekoliko dana u Japanu postalo mu je jasno zašto tamošnja gastronomija izaziva toliko divljenja.
„Japan stvarno osjećate na svim razinama, ali okusi su nešto posebno. Hrana je na nas ostavila najveći dojam, a odmah iza nje kultura i način na koji se ljudi ponašaju u svakodnevnim situacijama“, kazao je.
Posebno su ga se dojmile japanska pristojnost, promišljenost i praktičnost. Uz osmijeh je priznao da će obitelji nedostajati i neke stvari koje možda nisu prva asocijacija na veliko putovanje.
„Njihova ljubaznost i urednost stvarno su nevjerojatne. Nedostajat će nam i koliko su praktični u svemu, a vjerojatno i njihove poznate WC školjke“, našalio se.
Hrana mu, međutim, nije bila jedini profesionalni izvor inspiracije. Još više pažnje privukli su mu ljudi, njihova disciplina i odnos prema poslu. Jedan slučajni odlazak u mali tokijski restoran posebno mu se urezao u pamćenje.
Lokal su pronašli bez preporuke, jednostavno zato što se nalazio blizu njihova hotela. Ondje ih je dočekao vlasnik koji je samostalno vodio gotovo cijeli posao.
„Čovjek je potpuno sam kuhao, posluživao, prao suđe, razgovarao s gostima, preporučivao vina i pritom cijelo vrijeme ostao miran i nevjerojatno uredan. Nije djelovao izgubljeno ni pod pritiskom. To me profesionalno možda i najviše fasciniralo“, ispričao je Mandarić.
Tijekom putovanja iskušali su velik broj uličnih zalogaja, ali i jela u vrhunskim restoranima. Mario tvrdi da su gotovo svugdje bili zadovoljni onime što su dobili na tanjuru.
Čak su i obroci kupljeni u običnim trgovinama bili iznad očekivanja, zbog čega su brzo prestali sumnjati u priče da je u Japanu teško naići na lošu hranu.
„Obišli smo razne street food lokacije, ali i ozbiljne restorane. Gotovo svugdje jeli smo jako dobro. Čak i u običnoj trgovini možete kupiti ukusan i kvalitetan obrok. Stvarno morate imati peh da u Japanu naiđete na lošu hranu“, rekao je.
Prije puta ipak nisu bez zadrške vjerovali svemu što su gledali i čitali. Društvene mreže danas nude toliko snimki i preporuka da se često čini kao da je destinacija već unaprijed poznata, čak i prije dolaska.
Ipak, Japan ih je uspio iznenaditi. Tvrdnja da se dobra hrana može pronaći gotovo posvuda pokazala se istinitom, pa čak i u šoping centrima, prema kojima su prije dolaska bili pomalo skeptični.
S druge strane, obitelj je u Tokiju doživjela i nekoliko susreta u kojima ljudi nisu bili posebno srdačni. Mario i Matea pokušali su pronaći objašnjenje, a pažnju su usmjerili na njegove brojne tetovaže.
„Mislili smo da će priče o dobroj hrani u svakom dijelu grada možda ipak biti malo pretjerane, ali nisu. To se pokazalo potpuno točnim. Ipak, u Tokiju smo imali nekoliko situacija u kojima ljudi prema nama nisu bili naročito ljubazni“, rekao je.
Supružnici pretpostavljaju da je dio tih reakcija mogao biti povezan s japanskim odnosom prema tetovažama, koje se u toj zemlji još uvijek često vežu uz pripadnike jakuza.
„Matea i ja zaključili smo da bi možda razlog mogle biti moje tetovaže. U Japanu ih dio ljudi još povezuje s jakuzama, pa kod nekih očito izazivaju nelagodu ili predrasude“, pojasnio je chef.
Iz Japana nisu donijeli samo obiteljske uspomene i velik broj fotografija. Putovanje je otvorilo i vrata nekim novim poslovnim idejama, zbog čega njihov sljedeći dolazak više nije samo želja.
Mario je otkrio da su već dogovorili nekoliko suradnji, pa sada imaju i konkretan razlog da se vrate u zemlju koja ih je toliko oduševila.
„Pobrinuli smo se da ponovno dođemo jer smo dogovorili nekoliko suradnji. Sada, osim privatne želje, imamo i poslovni razlog za povratak“, rekao je.
Osaku bi bez razmišljanja ponovno posjetili, dok bi sljedeće putovanje voljeli proširiti na Hirošimu i Nagasaki. Privlači ih i ideja da Japan upoznaju u potpuno drukčijem godišnjem dobu.
„Željeli bismo otići u Hirošimu i Nagasaki, a voljeli bismo vidjeti i kako Japan izgleda zimi. Čuli smo da je ondje skijanje posebno iskustvo“, kazao je Mario.
Prvo tako veliko putovanje s kćeri za Marija i Mateu na kraju nije ostalo samo lijepa epizoda iz obiteljskog albuma. Pokazalo im je da putovanje s malim djetetom ne mora biti stresno ako se odustane od savršenog rasporeda i prihvati da se sve neće odvijati prema planu.
Njihova japanska avantura započela je spontanom idejom izrečenom usred običnog poslijepodneva, a završila novim planovima, poslovnim suradnjama i sigurnošću da će se u tu zemlju ponovno vratiti.
