Ja sam veterinar i često dobivam pozive noću. Ljudi su uvjereni da s diplomom moraš riješiti sve – od kihanja psa do spašavanja njihovog života. Ali Anna je nazvala danju. I u njezinom glasu bila je takva iscrpljenost, kao da mjesecima nije pravilno spavala.
— „Dobar dan, je li to klinika? Moje ime je Anna. Imam termin kod vas. Imam problem sa svojom mačkom… Ona mi ne da spavati.“
Rečenica „mačka mi ne da spavati“ može značiti mnogo toga. Ali u njezinom tonu nije bilo ljutnje, već stvarna briga.
Anna se pojavila uredno odjevena, pomalo napeta. Oko pedeset pet godina, sa strogom frizurom, kaput usklađen s čizmama. Transportnu kutiju držala je pažljivo, kao da je unutra porculan.
— „Ovo je Luna“, rekla je. „Lijepo ime, moj muž ga je odabrao. Ali noću ona nije Luna, nego budilica s kandžama.“
Iz kutije su me gledale velike oči. Snažna siva mačka s gustom dlakom i mirnim pogledom. Nema ni traga agresiji.
— „Što se točno događa?“ upitao sam.
Anna je duboko udahnula.
— „Koliko to već traje?“
— „Otprilike tri mjeseca. U početku sam mislila da joj se karakter promijenio. Zatim sam mislila da sve umišljam. Terapeut je rekao da je to nesanica zbog stresa. Dao mi je sedative. Ali nije bilo bolje.“
Luna je mirno sjedila pored svoje vlasnice i nije skidala pogled s nje. Pregledao sam mačku. Srce pravilno, disanje mirno, težina normalna. Potpuno zdrava životinja.
I u tom trenutku mi je s nelagodnim osjećajem postalo jasno da je s mačkom psihički sve u redu – i da se događa nešto mnogo uznemirujuće 😢🫣
— „Anna“, upitao sam, „kako se osjećate kada vas ona probudi?“
Kratko je razmislila.
— „Loše. Srce mi ubrzano kuca. Usta su mi suha. Ponekad imam osjećaj da ne mogu disati. Tada pomislim da mi tlak podivlja. Uzimam tabletu pod jezik i odlazim u dnevni boravak. Tamo nakon nekog vremena bude bolje.“
Djelovala je posramljeno.
— „Jedna susjeda je jednom rekla da noću odjednom utihnem, a zatim naglo udahnem zrak.“
Pogledao sam mačku. Nije skretala pogled s Anne.
— „Čini se da vas Luna ne budi zato što je problematična“, rekao sam. „Moguće je da reagira na ono što se s vama događa u snu. Životinje osjete kada se disanje promijeni ili kada otkucaji srca postanu nepravilni. Za njih je to alarmni signal.“
Anna me pogledala kao da sam rekao nešto neočekivano.
— „Želite reći da me spašava?“
— „Ne mogu to dokazati“, odgovorio sam. „Ali siguran sam da problem nije u mački. Trebali biste se pregledati. Krvne vrijednosti, šećer, srce – možda i disanje tijekom sna. Počnite s tim.“
Tjedan dana kasnije Anna je ponovno nazvala. U njezinom glasu nestala je duboka iscrpljenost.
— „Napravila sam pretrage“, rekla je. „Šećer u krvi mi je povišen. I liječnik me poslao kardiologu. Utvrđeni su problemi sa srcem. Osim toga, imam prekide disanja noću. Upućena sam na daljnje pretrage. Liječnik kaže da je to ozbiljno.“
Napravila je pauzu i tiho dodala:
— „Da me Luna nije probudila… nastavila bih sve pripisivati stresu.“
Sada je Anna na liječenju. Dobiva lijekove i terapiju spavanja. Već bolje spava. Luna joj i dalje dolazi noću, ali sada samo legne pored nje i tiho prede.
